AKO HOĆEŠ...
Ako hoćeš da o zori
Pjevam tebi pjesme moje,
Oj, ne bježi sa prozora,
Da ja gledam lice tvoje!
Ako hoćeš da ti pjevam
O sunčanom toplom sjaju,
Oj, pogledni okom na me,
Divotanče, mili raju!
Ako hoćeš da ti pjevam
Onu tihu nojcu milu,
Razvij tvoju gustu kosu -
Mirisavu meku svilu!
Ako hoćeš da ti pjevam
Miris divnog pramaljeća,
Oj, razgrni njedra bijela -
Da udišem miris cvijeća!
Il' ako ćeš pjesmu moju
O izvoru slasti bujne,
Hodi, hodi na grudi mi,
Da ti ljubim usne rujne!...
ČEŽNJA
Gdje ste?... Ja budan na prozoru stojim
Naslonjen čelom na staklo... Sve spava...
Noć sjajna, kô da po oknima mojim
Polako šušti vaša kosa plava...
U ove čase zvijezdâ i snovâ
U vašu baštu ja sam dolazio;
Mirisao je jorgovan i zova,
I mrki čempres povijô se ti'o.
U ove čase vi ste ruža bili,
Ja leptir bio što na cvijet pada;
Ah, vaše kose, oči, smijeh mili,
I vaše tijelo i ljepota mlada
Opiše mene... Mi bjesmo u raju,
Jabuke slatke berući sa grana...
Dok slavuj pjeva i zvijezde sjaju
I rasipa se miris jorgovana.
No sve je prošlo... Kô jablan bez rose
Sam ginem sada i u čežnji stojim...
Noć, sjajna, kô da svila vaše kose
Polako šušti po oknima mojim.
EMINA
Sinoć, kad se
vratih iz topla hamama,
Prođoh pokraj
bašte staroga imama;
Kad tamo, u
bašti, u hladu jasmina,
S ibrikom u
ruci stajaše Emina.
Ja kakva je,
pusta! Tako mi imana,
Stid je ne bi
bilo da je kod sultana!
Pa još kad se
šeće i plećima kreće...
- Ni hodžin
mi zapis više pomoć neće!...
Ja joj nazvah
selam. Al' moga mi dina,
Ne šće ni da
čuje lijepa Emina,
No u srebren
ibrik zahitila vode
Pa po bašti
đule zalivati ode;
S grana
vjetar duhnu pa niz pleći puste
Rasplete joj
one pletenice guste,
Zamirisa kosa
ko zumbuli plavi,
A meni se
krenu bururet u glavi!
Malo ne
posrnuh, mojega mi dina,
No meni ne
dođe lijepa Emina.
Samo me je
jednom pogledala mrko,
Niti haje,
alčak, što za njome crko'!...
ŠTO TE NEMA?... 
Kad na mlado poljsko cv'jeće
Biser niže ponoć nijema,
Kroz grudi mi želja l'jeće:
"Što te nema, što te nema?"
Kad mi sanak pokoj dade
I duša se miru sprema,
Kroz srce se glasak krade:
"Što te nema, što te nema?"
Vedri istok kad zarudi
U trepetu od alema,
I tad duša pjesmu budi:
"Što te nema, što te nema?"
I u času bujne sreće
I kad tuga uzdah sprema,
Moja ljubav pjesmu kreće:
"Što te nema, što te nema"...
I OPET MI DUŠA SVE O TEBI SANJA
I opet mi
duša sve o tebi sanja,
I kida se
srce i za tobom gine,
A nevjera
tvoja daleko se sklanja,
Kao tamni
oblak kad sa neba mine.
I opet si
meni čista, sjajna, vedra,
Iz prizreka
tvoga blaženstva me griju,
Pa bih opet
tebi panuo na njedra
I gled'o ti
oči što se slatko smiju.
Tako vita
jela koju munja zgodi
Još u nebo
gleda i života čeka
I ne misli:
nebo da oblake vodi
Iz kojih ce
nova zagrmiti jeka...Kada mi dusa tiho sniva?
I zasto tvoje oko sjajno
Golemu tugu i jad skriva?
Zasto me kroz noc stanes zvati,
I sta ti jadno srce iste?
Ta ja ti nemam nista dati,
O, ja sam pusto pepeliste.
Sve sto sam imao ja sam dao,
Nevjerno hladna ljubavi moje,
Sve sto sam svojim blagom zvao:
Mladost i oganj duse svoje.
Pa zasto meni stupas snova,
Sta trazis ovdje u mrtvaca?
Hladna je, hladna ruka ova
Sto nekad na te ruze baca.
Pusti me! Pusti i ne mori!
Nek sam ovako trajem dane,
Sve dok mi srce ne izgori,
Sve dok mi dusa ne izda'ne.
No comments:
Post a Comment